728x90 AdSpace

Novosti
20. 11. 2016.

Pišem, dakle postojim




Zamirišu neka jutra.
A prsti golicaju.
Željni su pisanja.
Slova naviru u njima. Čekaju da polete, kao reka kad probija branu. Nabujala, nezaustavljiva, divlja.
U prstima je inspiracija.
U prstima su priče.
Šarene fine, nežne duge. Visoko na nebu, nakon kiša, okupane suncem. U prstima je šarenilo. Mnogo htenja i maštarija željnih da se pretoče u pisanu reč.
U prstima su reči. Ljubav. Radost. Pesma. Kiša. Osmeh. Cveće. Sjaj. Jutra. Reke. Šume. Sunčani dani. Vedre, mirisne noći. Čuvanja. Razotkrivanja.
Nije naivno izbaciti deo sebe kroz reči. Ponekad se osetim ogoljeno. Poidravanje sa dušom.
I želja da pišem.
Da stvaram ovaj mikorsvet.
Da ga oplemenim lepim bojama.
Da sve stazice u njemu vode ka suncu.
Da po njima posadim najšarenije cveće. I da se u njemu čuju samo pesma i žamor. Dosta je ružnih stvari, teških misli, slutnji i reči koje ujedaju.
Želim da ovaj mali šareni svet, u kome pišem i pevam, raduje.
Opominje. Podseća. Nasmeje. Opusti. Osvoji.
I ovaj maleni šareni svet, pun mojih žvrljotina je proslavio prvi rođendan. „Scribbles“, jer ne volim pretencioznost.


A nadam se još mngoim sunčanim danima u njemu.
Mnogim zvucima, mnogim titravim notama, mirisnim kolačima, šarenim oblacima. A ima još toga da se kaže.
Jer pod kožom imam mnogo toga.
Daleka jutra.
Neke zagrljaje.
Slike davno minulih tumrnih dana koji i dalje prate. Na koje i dalje pokušavam nenamtljivo i tiho da nacrtam nešto veselo. I ohrabrujuće. Možda žutu kabanicu. Ili šarene krovove.
Pod kožom imam mnogo Dunava.
I mog Novog Sada.
Taj zvuk mekanog, finog naglaska, koji čuvam i negujem.
Pod kožom imam miris lipa, šum reke, zvuke gitare i žamore nekih dragih lica.
Njegove poljupce. Miris njegove kože. Njegova ohrabrenja. I podsticanja.
Njega kao deo sebe.
Pod kožom imam mnogo muzike. Dobra stvar je što uvek nešto novo otkrivaš u vezi s njom. I hrani te. I leči.
Mnogo tuđih suza, zaleđenih tu u meni, da se zaborave i ne dese više nikad.
Pod kožom imam osmehe.
Nežne dečije dlanove, meke plave kosice.
Pod kožom imam mnogo knjiga. U koje sam se zaljubila. Nedostižne. Čarobne. Omamljive.
Pod kožom imam mnoge noći. I u njima osmehe, poljupce, maligane, zagrljaje, magupluke.
Mnogo kilometara. I mnogo nedostajanja.
Imam slova koja samo treba pravilno sastaviti.
Pod kožom imam druženja sa mnogim čarobnim jutrima.
Pod kožom imam slova.
“I milion tona teškog sunca...“


Peace and love, ppls.
Liw.
  • Facebook komentari
  • Blogger komentari
Item Reviewed: Pišem, dakle postojim Rating: 5 Reviewed By: scribbles by liw lily